Eh bezvrijedno je pisat eseje o tome šta želim i što sam pokrenula ovo. Debela sam i točka. Malo sam kasno to shvatila, ustvari znala sam ja to cijelo vrijeme samo sam izbjegavala suočavanje s istinom - oči u oči, odnosno oči u moj odvratni odraz u ogledalu -,-.

Imam 63 kg na 170 visine... Previše.
Prošle godine sam imala 71 pa sam smršavila na 63, ali naravno to nije dovoljno, gdje će bit... uff

Imam dobru strukturu tijela, tako da se te 63 kile baš i ne primjete na meni. Ustvari ne primjete ih drugi, međutim, ja koja sam svaki dan u proteklih 17 godina zarobljena u ovom tijelu primjetim svaki milimetar nepravilnosti, svaki gram koji dobijem. Sve to malo po malo utiče na moju psihu, zaokuplja me, odvaja od normalnog života i stavlja u neku drugu dimenziju gdje postojimo samo ja, ogromno ogledalo i da Her Royal Majesty Vaga. Znam da tu negdje u meni leži mršavica, znam da nisam rođenda da bi provela svoj neaizgled dobar život kao još jedna debela neprimjetna osoba. Želim pustit tu dugo željenu siluetu sebe iz okova debljine i prevelike odjeće. I nadam se da ću uspjeti u tome, jer sve dok imamo nadu i neki cilj velike su šanse da ćemo ga i ostvariti. Najgore je prihvatit neželjenu sudbinu i ne činiti ništa da bismo je promjenili. Prihvaćanje neželjenog je ravno predaji, predaja u svrhu neželjenog je prihvaćanje neprimjetnog života, voditi neprimjetan život prepun skrivanja od samog sebe i drugih je ravno smrti. Želimo li umrijeti? Ne. Živjet ćemo, i to kao osobe koje želimo biti. Prelijepe i mršave.

Ugl. potreban mi je neki plan... Svaki prijedlog je dobrodošao.

Čitam mnoge blogove već odavno, i već sam vas zavoljela. Nadam se da ćemo jedni drugima biti odlična podrška.

Love,
Rosemary. <3